Kako procijeniti fotografskog početnika

Može li se iz fotografija koje je netko napravio procijeniti njegovo znanje?

Kao voditelj fotografskih tečajeva često se susrećem s istim problemom, osobe koje se prijavljuju na tečaj vrlo često iza sebe imaju neki fotografski staž, ma kakav on bio. Prilikom upisivanja tečajeva te osobe nisu sigurne u koji se stupanj mogu uključiti, pa mi onda pošalju link na neku svoju galeriju kako bi iz objavljenih fotografija procijenio mogu li se one uključiti na neki od naprednijih tečajeva ili baš moraju krenuti od početka.

Nakon više pokušaja procjene i rada s osobama koje sam tako procijenio mogu zaključiti samo jedno - iz samih fotografija teško je procijeniti fotografa. Ovaj se zaključak protivi ustaljenim vrijednostima jer se smatra da portfolio daje uvid u kvalitetu nečijeg rada. Kod profesionalnog fotografa koji je godinama u poslu taj je zaključak održiv, no kod ljudi kojima je fotografija hobi stvari stoje sasvim drugačije. Već se i sam pristup stvaranju portfolia u ova dva slučaja razlikuje. Profesionalni će fotograf portfolio temeljiti na specifičnim oblicima fotografskog izričaja koje je specijalizirao, dok će amater - hobist najčešće imati nabacane različite tipove fotografija, ono što se kaže zbrda - zdola.

Druga opservacija koja je bitna, a koja odmah govori o slaboj poziciji u području fotografije nije samo kvaliteta radova nego i njihova zastupljenost. Dok će profesionalac iz neke serije odabrati samo jedan, najbolji rad, amater će najčešće u galeriju postaviti cijelu seriju. Time pokazuje dvije stvari, prvo da vjerojatno ne zna odabrati fotografiju koja je najbolja pa je za svaki slučaj stavio sve, i drugo da nema dovoljno iskustva iza sebe kako bi portfolio popunio fotografijama s različitih setova pa ga natrpava hrpom fotografija iz iste serije kako bi postigao dojam da puno fotografira. No pustimo mi sad profesionalce na miru, može li se iz fotografija osobe koja je relativni početnik zaključiti njezin stupanj fotografske vještine.

Osnovno pitanje koje se postavlja je kako su nastale te fotografije? Da li je to izbor iz velikog opusa u kojem je ostatak zaista "niškoristi", da li su to slučajna ili planska okidanja i u kojem vremenskom periodu su te fotografije nastale. Naime digitalna je fotografiju donijela veliku promjenu u radu, pa se metodom pokušaja i pogreške na kraju može stvoriti dovoljna količina dobrih fotografija. Ovo su sve pitanja na koja jedino autor može dati odgovor. Drugo pitanje na koje autor mora iskreno sam sebi odgovoriti je želi li tako raditi i dalje ili želi nešto promijeniti, odnosno kako želi raditi u budućnosti?

Ma što god ljudi pričali dobra se fotografija planira, kao što slikar ne baca boje na platno bez veze, tako fotograf ne okida bez veze, naravno uvijek postoje trenuci kad se priroda pobrine za sve i treba samo okinuti, no to najčešće ipak nije dovoljno.

Uzmimo jednostavan primjer - da sad netko naruči reklamu za prozore i želi da se iza zamagljenog, kapljicama pokrivenog prozora vidi osoba u toplini svoje sobe može li fotograf to snimiti ili mora čekati jesen i kišu kako bi se priroda pobrinula za stvaranje ambijenta? U slučaju drugog pristupa naručitelju će tada već biti prekasno i odlučit će se za drugog fotografa koji to može napraviti simulacijom u studiju ili na lokaciji. Ovakvu sam situaciju uzeo za primjer jer su upravo sličnu vježbu jednom morali napraviti polaznici tečaja portretne fotografije, prepušteni sami sebi njih sedmoro nisu uspjeli napraviti dobru fotografiju.

Pristupi su različiti - netko slika okolo pa kad uhvati nešto zgodno stavi to na svoju stranicu, netko "sanja" fotografiju i mora ju napraviti po svaku cijenu. Jedno je metoda slučajnosti, drugo metoda kreativnosti - nadam se da shvaćate na što ciljam. Na tečajevima polaznike pokušavam naučiti ovaj drugi pristup, kako kreativno stvoriti fotografiju. Na kraju ipak najčešće sugeriram da se novi polaznici upišu na početne tečajeve. Osnovna prednost praćenja tečajeva od početka je sistematizacija znanja i pokrivanje rupa koje samouki fotografi često imaju na najneočekivanijim mjestima. Ako nakon nekog vremena zaključimo da polazniku taj tečaj ipak ne treba, slobodan ga je napustiti bez ikakve obaveze i uključiti se u neki drugi napredniji.

Kod pokušaja procjene postoji još jedan mali trik, najčešće zamolim osobu koja traži procjenu da iz velike galerije koju bih ja trebao ocijeniti, odabere mali broj fotografija. Dosta je bitno može li budući polaznik uopće prepoznati dobru fotografiju? Većina početnika to nije u stanju, oni obično sve fotografije smatraju dobrim, zato su im galerije i tako nakrcane.