Higijena senzora i mentalno zdravlje

Stara izreka kaže: čistoća je pola zdravlja

Kad je u pitanju čistoća digitalnog senzora, možemo nadopuniti staru izreku i reći: čistoća senzora je pola fotografovog mentalnog zdravlja!

Barem je takav slučaj bio kod mene. Kao bivši vlasnik Olympusa E-1 zapravo nikada nisam shvaćao koliko čistoća senzora može biti veliki problem. Iako sam s E-1 bio više nego zadovoljan u gotovo svim aspektima mučila su me dva problema, jedan manji koji je ponekad bio i prednost, a to je veliko područje dubinske oštrine i drugi znatno veći - veličina slike u tražilu. Kako se u mom radu povećavao udio fotografiranja modne i portretne fotografije tako je taj problem postajao sve više izražen, ukoliko nisam fotografirao close up portret nego cijelu figuru ili figuru do pojasa više nisam mogao dobro vidjeti izraz lica i moje se okidanje svelo na intuitivnu procjenu odnosno faktor sreće. Ne želeći neka polovična rješenja s tek nešto većim tražilom ostao sam vjeran svojoj E jedinici sve dok se nije pojavio aparat koji ispunjava moje zahtjeve, a to je bio Canon EOS 5D s čipom veličine 35 mm filma. Taj je aparat konačno imao dovoljno veliko tražilo, a i kontrola dubinske (ne)oštrine je bila ono na što sam navikao radeći s 35 mm formatom.

Prateći preko Interneta probleme koje su imali vlasnici SLR sustava znao sam za problem prašine na senzoru. Iako sam uz EOS 5D za kritični rad kupio nekoliko prime objektiva, vrlo brzo sam zbog potreba dokumentarnog snimanja nabavio i objektiv promjenjive žarišne duljine u rasponu od 24 do 70 mm. Jedna od prvih odluka nakon nabavke tog objektiva bila je da ga do daljnjega ne skidam s aparata kako mi na senzor ne bi došla prašina. Zadovoljan svojom odlukom uljuljao sam se u sigurnost plitkog razmišljanja te zaključio da ne trebam investirati u sustave za čišćenje senzora. I tada se dogodila kalvarija. Pripremao sam snimanje za katalog kad sam gledajući probe svjetla na LC zaslonu uočio neku mrlju. Nije trajalo dugo dok nisam shvatio da je to zapravo prašina na senzoru, ma što prašina, bila je to gromada jer je bila vidljiva i bez povećanja slike, a ja je nisam imao sa čime očistiti. Sva sreća da je na setu u ulozi asistenta bio Robert Ballon koji je imao set za ispuhivanje s komprimiranim ugljičnim dioksidom. Nekoliko upuha i monstrum je nestao, hvala Roberte!

Ima ova priča i nastavak, no prije toga izvedimo zaključak: to što ne mijenjate objektiv ne znači da prašina neće ući u aparat i doći do senzora. Ovo je vrlo važan zaključak. Kad malo promislite stvar je poprilično logična. Kvalitetni profesionalni varifokalni (po stranjski zum) objektivi u specifikacijama imaju podatak da su zabrtvljeni. Što to točno znači? Da kad stavite objektiv na aparat kroz njihov spoj ne ulazi prašina? Teško. Ako pogledate konstrukciju većine zum objektiva vidjet ćete da se on sastoji od više grupa leća, a kad mijenjate žarišnu duljinu te se grupe pomiču. Kad to napravite naglo zbog pomicanja cijele grupe leća one, ovisno o smjeru u kojem se kreću, unutar kućišta rade podtlak ili nadtlak. To znači da u slučaju kad nastaje podtlak sustav uvlači vanjski zrak, a s njim i prašinu. Zbog tog uvlačenja zraka spoj objektiva s aparatom ne smije biti predobro zabrtvljen, ako jest (kao što je slučaj kod E-1) negdje drugdje mora postojati sustav za regulaciju tlaka unutar kućišta. Zabrtvljenost profesionalnih objektiva zapravo znači da prašina neće ući u objektiv i smjestiti se između leća gdje ju je nemoguće očistiti bez rastavljanja objektiva.

Kad se sklop leća naglo pomiče prema tijelu aparata zumiranje stvara povećani pritisak koje zrak unutar komore istiskuje van, ali i prema zatvaraču odnosno senzoru, ako mi u tom trenutku pritisnemo okidač zapravo smo u komoru sa senzorom ubacili zrak, a s njim i prašinu. Vidite koliko su zlo ti naši zum objektivi. Mijenjali mi njih ili ne oni će povući prašinu iz okoliša, a nakon toga je upuhati na senzor. No nije to samo karakteristika zum objektiva prilikom izoštravanja dijelovi se objektiva također pomiču tako da i kod objektiva fiksne žarišne duljine dolazi do gibanja zraka unutar aparata.

I sad kad sam ja tako o svemu promislio odlučio sam otići do Prizme i nabaviti sve što mi treba za čišćenje senzora. Iako je zgodno imati veliku bocu komprimiranog zraka nije ju zgodno sa sobom nositi u fotografskoj torbi, stoga sam se odlučio na skuplju, ali kompaktniju verziju puhalice s komprimiranim ugljičnim dioksidom u ampulama pod pritiskom. Taj smo dio riješili. Logika nalaže da će ispuhivanjem jedan dio prašine izletiti van iz aparata, no drugi će se dio samo premjestiti tako da sam odmah odlučio kupiti i Arctic Butterfly® posebnu četkicu za čišćenje senzora koja statičkim nabojem skuplja prašinu. Ove dvije komponente dodatno su opteretile moju fotografsku torbu koja je i onako krcata svim i svačim, a da ne govorimo da su opteretile ili je možda bolje reći odteretile novčanik iz kojeg je trebalo odgrabiti oko 800 kuna.

Oboružan ovim kompletom prestao sam se bojati prašine i prije svakog važnijeg snimanja počeo čistiti senzor, no nije to baš priča koja završava sa: 'živjeli su sretno do kraja života' jer su se na senzoru uskoro pojavile neke čudne mrlje koje se nikako nisu dale očistiti ovim sustavom, a niti Eclipse tekućinom i Sensor Swab sustavom mokrog čišćenja koje je trenutno u najširoj upotrebi, a koje iz novčanika izbijaju daljnjih 650 kuna!

Ipak ću sada stati jer procedure i opisi koji slijede pripadaju u druge rubrike. Ovdje samo treba završiti dio priče o tome kako fotograf može doći na rub živčanog sloma jer na žalost nakon ne male investicije u sve te sustave odjednom se može dogoditi da se oni pokažu kompletno neučinkoviti i da aparat na kraju završi u servisu. Na sreću strpljenjem, inteligencijom i pažljivim promišljanjem to se na kraju nije dogodilo, no samo zato što sam bio satjeran u situaciju u kojoj više nisam imao što za izgubiti, pa sam aplicirao metode čišćenja koje nisu preporučene od strane proizvođača aparata i proizvođača pribora za čišćenje.

Tek nakon što sam potrošio toliki novac, gotovo upropastio komplicirano i skupo snimanje te izgubio 3 radna dana na 'struganje' senzora shvatio sam koliko vrijedi Olympusov sustav za zaštitu i čišćenje senzora kojeg svi vlasnici Olympus aparata uzimaju zdravo za gotovo.

Damir Tiljak