Zamke obrazaca (ne)kreativnog razmišljanja

Ili kako od drveća ne vidimo šumu kad je u pitanju fotografija

Na svojim predavanjima i tečajevima monotoniju učenja fotografije prema specificiranim programima često razbijam malim zgodnim pričicama iz prakse. Tako sam nedavno pričao o tome kako je, u doba kad se intenzivno radila crno bijela fotografija, a digitalna obrada tek se nazirala kao alat budućnosti, jedan fotograf poznanik imao problema s izradom kvalitetne fotografije. Studijska je fotografija bila loše osvijetljena, s jedne je strane svjetlo bilo prekontrasno i tu su nastali problemi. Ako bi gradacija papira bila mekana, taj bi dio bio dobro razvijen, ali bi ostatak potonuo u sivilo. Kod kontrasnijih gradacija papira bilo bi obratno, spaljene bjeline nikako se nisu uklapale s finim tonalitetom ostatka slike. Nakon nekoliko dana neuspjelog rada u laboratoriju moj mi se poznanik požalio kako je upropastio termin studija i posao. Odgovor je za njega bio neočekivan: "taj je problem vrlo jednostavno riješiti, daj mi negativ ja ću ti to razviti kako treba". Prepun nevjerice i sumnje, čovjek koji ionako više nije imao što izgubiti donio mi je negativ, a ja sam iz svoje tamne komore za vrijeme dok je on popio kavu izašao s perfektno razvijenom fotografijom.

U čemu je bio trik? U multigrade papiru - papiru promjenjive gradacije. Taj je papir fotografima bio zamjena za više različitih papira, ukratko što je gradacija papira "tvrđa" fotografija koju na njemu napravite je kontrastnija i obratno. Kod kontrastne scene odnosno kontrastnog negativa koristili ste papir "meke" gradacije oznake nula ili jedan; gradacije dva i tri korištene su za manje varijacije u tonalitetu normalno eksponiranog i razvijenog negativa; dok ste kod problematično mekanih negativa (premalo eksponirani i/ili premalo razvijeni) koristili gradacije četiri i pet. Tako su fotografi umjesto da imaju 6 kutija papira sa 6 gradacija uz multigrade papir mogli imati samo jednu kutiju papira, a potrebna gradacija bi se dobila umetanjem filtra određene boje i gustoće u ladicu iznad negativa.

Šest gradacija u istoj kutiji, rekli bi oduševljeni fotografi i upravo tu je bila njihova pogreška u razmišljanju - šest gradacija na istom papiru rekao bih ja i kontrastni dio negativa eksponirao s filtrom koji daje mekanu gradaciju, a nekontrastni dio eksponirao s filtrom koji daje tvrdu odnosno kontrastnu gradaciju. Jednostavno sam izrezao filtre i stavio ih zajedno u ladicu. Kako su oni bili izvan zone oštrine prijelaz se fino stopio i uopće se nije moglo uočiti prijelaz u gradacijama.

Mnogim je fotografima ovo bilo nevjerojatno otkriće, odjednom je bilo lako dobiti izraženo, kontrastno, prijeteće olujno nebo i fine, meke gradacije krajolika. U međuvremenu se u naše živote uvukla digitalna fotografija i digitalna obrada i sada je ovo jednostavno napraviti u programima za obradu. No vrlo često ljudi pretjeraju, ali nije to stvar samo estetskog pretjerivanja, nego i toga da mahnitom obradom upropaste kvalitetu slike, izgube niz vrijednosti piksela, eliminiraju podatke koje daju finu definiciju. Razmišljajući tako o tome sjetio sam se svoje pričice i odjednom mi je sinulo - kao što su kod multigrade papira sve gradacije na istom listu papira, tako su kod digitalne fotografije sve boje (različite ravnoteže bijelog) i kontrasti u istoj datoteci, naravno ako je to RAW datoteka koju ne bez razloga zovemo "digitalni negativ". Jer kao što smo prije na istom listu papira mogli napraviti dvije, ili prema potrebi više, ekspozicija kako bi dobili potreban efekt, tako sada možemo iz RAW formata "razviti" više fotografija različitih karakteristika i spojiti ih u Photoshopu ili nekom drugom programu za obradu fotografija. Uostalom takva se tehnika primjenjuje kad apliciramo Tonemapping. No možemo je koristiti i za druge efekte, na primjer podešavanje ravnoteže bijelog za različite izvore svjetla unutar slike i još mnogo toga, kao i uvijek ograničenja su samo u načinima na kojima (ne)kreativno razmišljamo.