Light painting - slikanje svjetlom

Tehnika se zasniva na "crtanju" izvorom svjetla tijekom duge ekspozicije

U gluho doba noći, dok pošteni svijet spava, ambiciozni fotograf priprema scenu za svoje remekdjelo. Kvalitetna pozadina pripremljena, vrhunski izvori svjetlosti spremni, model u najboljem izdanju, fotoaparat opremljen najnovijim objektivom nabavljenim specijalno za ovu priliku. Svjetla se gase, magija može početi. Jedna od tehnika fotografiranja je i slikanje svjetlom (light painting). Tehnika se zasniva na "crtanju" izvorom svjetla tijekom duge ekspozicije. Jedna je inačica da izvornoj slici "docrtavate" oblike direktnim izvorima svjetlosti (baterijske svjetiljke, fluorescentne cijevi...) tako da se izvor svjetlosti vidi u objektivu fotoaparata. Na taj načinu kao da su na izvornu sliku docrtane linije, točke, površine i ostali svjetlosni geometrijski oblici. Ja sam se koristio drugom inačicom. U potpunom mraku osvjetljivao sam objekt (cvijet) malenom baterijskom svjetiljkom prikrivajući izvor svjetla. Jedino zabilježeno svjetlo na fotografiji je svjetlo reflektirano od objekta. Budući da je izvor svjetla puno manji od objekta fotografiranja, nužno je kretanje izvora svjetla kako bismo osvijetlili cijeli objekt ili samo dio njega. Kretanjem izvora svjetlosti dobivamo nejednoliku količinu svjetlosti na pojedinim mjestima. Količina svjetlosti reflektirane od objekta ovisi o količini svjetlosti koju smo usmjerili prema objektu. Tamo gdje smo se duže zadržali s baterijskom svjetiljkom dobit ćemo osvjetljeniji objekt, a i tamo gdje smo više puta prošli svjetiljkom također ćemo dobiti osvjetljeniji objekt.

Za slikanje ovom tehnikom (kao manje-više i bilo kojom drugom) nije vam potrebna vrhunska oprema. Kvalitetna pozadina su zapravo dva metra jeftine crne tkanine od mikrofibre nabavljene u prvom dućanu s tkaninama i prebačena preko trosjeda. Bitno je da je objekt dovoljno udaljen od pozadine kako ne bismo prilikom njegova osvjetljivanja nenamjerno osvijetlili i pozadinu. Vrhunski izvor svjetlosti najmanja je baterijska svjetiljka koju sam mogao naći. Da bih joj još više usmjerio svjetlost, napravio sam tuljac od crnog kartona koji sam nataknuo na vrh svjetiljke. Objektiv i fotoaparat nisu novi, posao će odraditi bilo koji ako dopuštaju manualnu kontrolu ekspozicije. Objekt je ljiljan u najboljem izdanju u malenoj vazi dovoljno udaljenoj od pozadine. Rolete na prozorima spuštene da ne ulazi svjetlost ulice. I krećemo... Postavka aparata M(anualno). Nikakvo mjerenje ekspozicije nam u ovom slučaju ne pomaže. Osjetljivost ISO 100 – najmanja količina šuma – kvalitetna fotografija. Treba nam duga ekspozicija kako bismo imali vremena osvjetljivati objekt različitim pokretima baterijske svjetiljke. Zatvaramo otvor zaslona objektiva (blendu) kako bismo smanjili količinu svjetlosti koja pada na senzor fotoaparata – f/11-16. Dugo vrijeme ekspozicije – 20-30 sekundi. Zbog dužine ekspozicije bilo bi dobro uključiti opciju uklanjanja vrućih piksela (dark framing) ako fotoaparat ima tu mogućnost. Točna vremena ekspozicije i otvora zaslona objektiva ne postoje, već su stvar eksperimenta. Ako imate jaču svjetiljku, skratite vrijeme ekspozicije i/ili smanjite otvor zaslona objektiva. Ako imate slabiju svjetiljku produljite vrijeme ekspozicije i/ili povećajte otvor zaslona objektiva. Ako ste bliže objektu imat ćete više upadne svjetlosti, ako ste dalje, manje. Objekt može reflektirati više ili manje svjetlosti. Sve to utječe na ekspoziciju. Fotoaparat stavimo na stativ ili neku čvrstu podlogu (stol, stolica). Kadrirajte, fokusirajte, pa zaključajte fokus. Ja fokusiram manualno. Koristite daljinski okidač s vremenskom odgodom ili bez nje ako fotoaparat ima tu mogućnost. Palimo baterijsku svjetiljku i gasimo sve ostale izvore svjetlosti. Fotografiranje može početi.

Nakon okidanja (zatvarač se otvori) prelazite upaljenom svjetiljkom preko svojega objekta. Tamo gdje se duže zadržite ili gdje više puta prođete svjetiljkom, taj će dio biti jače eksponiran. To može biti pupoljak, neki listić ili trn. Posebno treba pripaziti da svjetlost ne uperimo prema objektivu jer ćemo na tom mjestu dobiti spaljenu sliku. Treba paziti da se ne osvijetli pozadina. Nakon zatvaranja zatvarača pregledamo sliku na LCD-u kako bismo provjerili jesmo li dobili zadovoljavajući rezultat. Vjerojatno ćemo fotografiranje morati ponavljati nekoliko puta dok ne dobijemo željeni rezultat. No, kao i uvijek, PIG-metoda (PIG – proba i greška) rješava svaki problem u dovoljno upornih fotografa. I ne zaboravite, pametniji uvijek popušta – fotograf nikada.

Tekst i fotografije Vladimir Pavlić

Nadam se da ste uživali u ovom tekstu kojeg je za Vas pripremio Vladimir Pavlić, još jedan polaznik naše fotografske škole koji se okušao u pisanju tutoriala (prvi je ovdje). Mislim da za bilo kojeg mentora i učitelja nema većeg zadovoljstva od onog kad njegovi učenici dosegnu razinu na kojoj i sami mogu podučavati druge. Nadam se da će ovakvih tekstova u budućnosti biti još više.