Načini mjerenja svjetla

Kako će fotografija izgledati ovisi i o načinu mjerenja svjetla kojeg smo odabrali

Moderni fotografski aparati uglavnom nam nude 3 načina mjerenja.

Po cijelom kadru – matrix, ESP, multi pattern

Praktično svi aparati nove generacije imaju ćelije za mjerenje svjetla raspoređene preko cijelog kadra. Broj i raspored ćelija, te pokrivenost kadra ovisi o modelu aparata. Kod ovog načina mjerenja aktivne su sve ćelije, a u konačnici aparat izračunava prosjek ekspozicije prema nekim matematičkim algoritmima koje su odredili proizvođači. Tako na primjer Pentax K20D ima 16 mjernih ćelija, njihov se raspored vidi na priloženoj ilustraciji.

Način rada ovog mjerenja ovisi o izračunima pojedinih udjela svake ćelije, a sustav se oslanja na napredne algoritme koji na primjer mogu ignorirati zonu svjetline koja se ne uklapa u ostatak scene. Postoji čak i napredna opcija da se prilikom izračuna ekspozicije zona mjerenja poveže sa zonom na koju aparat izoštrava, pa će se tom djelu slike dati prioritet prilikom izračunavanja ekspozicije. Kod Pentaxa K20D to je točka 7 u opcijama za korisničko podešavanje.

S naglaskom na sredinu kadra – center weighted

Ovo je klasičan način mjerenja iz doba dok je elektronika u fotografskim aparatima bila oskudna. Osjetljivost sustava za mjerenje najveća je u sredini kadra i opada prema rubovima. Ne mjeri se po cijelom kadru, kutovi uopće nisu zastupljeni. Kako je raspoređena osjetljivost senzora vidi se na priloženom grafikonu. Aparat je Pentax K20D.

Mjerenje u točki - spot

Ovaj način mjerenja koristi samo centralni senzor svjetlomjera. Kod Pentaxa K20D on pokriva otprilike 2,5% kadra pa se mjeri jako malo područje. Ovakvo mjerenje omogućava da se izmjeri svjetlost s neke male površine koja nam je izuzetno bitna za konačnu fotografiju. Kako takav način mjerenja funkcionira najbolje se vidi na priloženom grafikonu. Opet je u pitanju Pentax K20D, a s njime su snimljeni i primjeri grane koja je fotografirana s tri različita načina mjerenja.

Prva fotografija napravljena je s mjerenjem svjetla koje je imalo naglasak na sredinu kadra. Iako se grana nalazi u sredini, pozadinski je zid odigrao veliku ulogu kod izračuna ekspozicije i cjela slika je ispala pomalo pretamna.

Prelazak na inteligentno mjerenje po cijelom kadru donio je neznatno poboljšanje. Sustav je detektirao razlike između pojedinih dijelova kadra, ali te razlike nisu bile dovoljne za znatno poboljšanje, pa je fotografija tek neznatno svjetlija od prve.

Pravo je poboljšanje donijelo mjerenja svjetla u točki. Svjetlomjer je zahvatio središnji dio grane i prema njemu postavio ekspoziciju. Scena je sad prikazana znatno prihvatljivije u odnosu na prve dvije.

Niti jedna fotografija nije manipulirana, samo su smanjene na potrebnu veličinu i lagano izoštrene alatom "unsharp mask".

Damir Tiljak