Tijek nastanka fotografije

Fotografski educirana osoba drugačije opaža svijet i na drugačiji način pristupa stvaranju fotografije od osobe koja ne promišlja fotografiju te uzima fotografski aparat u ruke kako bi samo zabilježila trenutak. Kod osoba koje nisu fotografski educirane odluku o pritisku na okidač fotografskog aparata uglavnom vodi izgled objekta ili zanimljiva radnja. Vide nešto što im se sviđa: cvijet, labuda, impresivan krajolik i odluče to zabilježiti. Razlog je vrlo jednostavan: misle da će se osjećaj koji su imali kad su ugledali objekt prenijeti na fotografiju. Na žalost fotografsko bilježenje svijeta ne funkcionira na taj način. Fotografija ima svoje zakonitosti koje su često vrlo kompleksne, a emocije koje fotografija pobuđuje kod gledatelja generiraju se na različite i naizgled tajanstvene načine. Ta se tematika detaljnije obrađuje u našim tečajevima Estetika fotografije 1 i Estetika fotografije 2. No prije nego što dođemo do te razine i započnemo fotografiju promišljati na takav način treba savladati i osvijestiti osnovne korake o tijeku nastanka fotografije.

Veći dio našeg života mi smo okruženi svjetlom, danju prirodnim, noću umjetnim - drugim riječima, na raznovrsne smo načine izgnali tamu iz našeg života. Svjetlost u koju smo uronjeni stoga više niti ne primjećujemo, ona je sastavni dio naše egzistencije. No za fotografa situacija je potpuno drugačija. Svjetlost je za njega mnogo više od puke mogućnosti orijentacije u prostoru, čitanja znakova i uočavanja predmeta. Svjetlost je za njega esencija iz koje nastaje buduća fotografija, stoga je osnovna vještina koju svaki fotograf mora savladati percepcija svjetla. Poznata fotografkinja Annie Leibovitz odlično je to sažela u jednoj rečenici: "Svaki put kad dođem na neko mjesto, ono je drugačije osvijetljeno!"

Svjetlost ima mnogo različitih značajki, a te se značajke u prirodnom okruženju u kojem većina fotografa djeluje stalno mijenjaju. Dobar fotograf toga je i te kako svjestan. I dalje je za mnoge osobe koje prakticiraju fotografiju odabir objekta prva faza u tijeku nastanka fotografije, dok je provjera svjetla tek na drugom mjestu - redoslijed je pri tome manje važan.

Uočili smo i odabrali objekt, provjerili svjetlo, što je sljedeće? Sada treba zamisliti kadar, našu buduću sliku, vodeći se prema osnovnim principima fotografskog izražavanja, kreativnim odlukama te tehničkim ograničenjima opreme s kojom radimo. U ovoj fazi odlučujemo koji ćemo dio scene, što se nalazi ispred nas, zabilježiti na našoj budućoj fotografiji, a koji dio ćemo odbaciti. Isto tako biramo način kako ćemo kompozicijski prikazati željenu scenu. Odabiremo udaljenost s koje ćemo fotografirati, kut snimanja i žarišnu duljinu objektiva, podešavamo ih kako bismo dobili kadar što je moguće sličniji slici koju smo zamislili u trenutku kad smo uočili scenu. Naše ideje započinju s procesom realizacije. Sljedeći je korak odabir količine svjetla koju ćemo upotrijebiti za stvaranje slike - u fotografskoj se terminologiji to naziva ekspozicija. Ovo je faza u kojoj možemo donijeti više različitih odluka, vezanih ne samo uz količinu svjetla nego i uz načine na koji ćemo te odluke realizirati. Svaka od tih odluka, kao i gotovo sve ostale odluke koje prilikom fotografiranja donosimo istovremeno su i tehničke i kreativne, o njima dakle ovisi kako će fotografija biti realizirana na tehnički, ali i na estetski način.

U nastavku dolazi provjera postavki fotografskog aparata, završna provjera kadra, okidanje i, ako koristimo digitalni aparata, provjera rezultata. Ovaj naizgled kompliciran slijed događanja iskusan fotograf obavi u djeliću sekunde. Početniku treba znatno više vremena, ali upornim vježbanjem vrijeme reakcije se skraćuje, sve dok se kompletan proces ne smjesti u podsvijest i tako postane potpuno automatiziran.