Digitalna obrada i ispis

Novi materijali za ispis fotografija omogućuju nam da punopravno zakoračimo na tržište umjetnina

O digitalnoj obradi

U doba dominacije crno-bijele fotografije većina je fotografa imala crno bijeli laboratorij u kojem su sami izrađivali svoje fotografije. Komercijalizacijom fotografije u boji taj je sustav promijenjen. Visoka cijena uređaja i materijala te komplicirani procesi koje je teško kontrolirati razlog su što je većina fotografa izradu svojih fotografija u boji prepustila specijaliziranim komercijalnim servisima. Posljedice su bile dalekosežne, fotografi su ostali bez kontrole, ali i bez razumijevanja procesa koji je vodio izradi fotografije u boji. Kod izrade fotografije u boji nije moguća kontrola važnih parametara, moguće je kontrolirati samo ravnotežu boje i svjetlinu slike. Prilikom izrade crno bijelih fotografija mogućnosti kontrole su, gledajući u odnosu na fotografiju u boji, nevjerojatne. Može se kontrolirati oblik karakteristične krivulje, ukupni kontrast, lokalni kontrast; zadržavanjem i dosvjetljavanjem može se djelovati na određena područja slike, uglavnom dostupni su raznovrsni načini obrade slike od kojih se velika većina danas može naći u obliku osnovnih alata u programu Photoshop. Mnogi od tih alata su i dobili ime ili simbole prema tehnikama iz tamne komore. U doba digitalne fotografije stalno se, zbog karakteristike medija, koriste procesi "oštrenja" slike, tako je na primjer alat "Unsharp mask" izveden iz tehnike izoštravanja u tamnoj komori, a po njoj je i dobio ime. Gledajući tako izgleda da digitalna obrada nije izvela neku veliku revoluciju, osim što je cijeli proces pojednostavila i ubrzala - no to nije istina. Digitalna je obrada fotografije izvela potpunu revoluciju pristupa iz jednostavnog razloga što su sve tehnike za doradu fotografije koje su bile prisutne u crno-bijelom laboratoriju odjednom postale dostupne i za obradu fotografija u boji. Tako je bilo u začetku, danas su te tehnike toliko proširene i nadopunjene da imamo mogućnosti obrade o kojima nismo mogli niti sanjati. No suština je u tome da je digitalna obrada fotografima vratila ono što su izgubili izlaskom iz crno-bijelog laboratorija - potpunu kontrolu nad slikom koju će plasirati kao konačan proizvod.

O printanju ili ispisu

Sudbina fotografije kao konačnog proizvoda danas je kompleksnija nego ikad. Velika većina snimljenih fotografija nikad ne završi na nekom fizičkom slikovnom mediju, osuđene su na egzistenciju u elektroničkom obliku, kao skup podataka koji se reproducira preko ekrana. Pa ipak danas se fotografije stavljaju na papir više no ikad. Razlog tome su rasprostranjeni uslužni servisi koji su sposobni izraditi velike količine fotografija po cijenama koje u povijesti fotografije nikad nisu bile povoljnije. Postoji još jedan razlog to su tintni pisači koji su ozbiljnim fotografima vratili davno izgubljenu mogućnost osobne izrade slike uz već navedene mogućnosti utjecaja na to kako će slika u konačnici izgledati. Autori i umjetnici konačno mogu ostvariti svoje vizije na fotografijama u boji kao što su to mogli i prije, na crno-bijelim fotografijama. Fotografija ponovo postaje osobna!

U cijelom procesu obrade i ispisa o kojem trenutno govorimo važno je razlučiti dva osnovna segmenta, kućni i profesionalni. Napredak tehnologije ispisa fotografija trenutno je u usponu i već se danas u širokoj skali nude mogućnosti koje su prije godinu-dvije bile rezervirane samo za specijalizirane servise, pa ipak ta su dva segmenta jasno odvojena, kako cijenom tako i kvalitetom konačnog proizvoda.

Kućni segment rezerviran je za manje formate, a najvažnija je stavka cijena. Zbog takvog pristupa nešto manje trpi kvaliteta slike, a u većoj mjeri trpi njezina trajnost i stabilnost. No fotografije izrađene na pisačima iz kućnog segmenta i onako nisu predviđene za pažljivo rukovanje i arhiviranje. One idu iz ruke u ruku, trebaju biti otporne na otiske prstiju, vlagu i mehanička oštećenja, baš kao i kemijski razvijene fotografije. Iz tog razloga u ovom segmentu sve više dominiraju pisači malih formata koji koriste sublimacijsku tehnologiju. Pisači na bazi tinte dosta često ne ispunjavaju sve potrebne uvjete, no kako idemo prema većim formatima, njihova je dominacija neupitna. Ozbiljni amateri i profesionalci niti ne razmišljaju o nekom drugom sustavu. Vratit ćemo se ovom segmentu proizvoda čim razmotrimo jednu prijelaznu fazu. To su kemijski razvijene fotografije.

Iako sustav kemijskog razvijanja ne omogućava manipulaciju fotografije prilikom izrade, sustav digitalne obrade omogućava nam potrebne korekcije prije odnošenja fotografije na izradu tako da u konačnici možemo dobiti ono što želimo. Kemijski razvijena fotografija ima još uvijek neke prednosti pred ispisanom fotografijom, a to je prije svega upravo otpornost na već navedeno maltretiranje fotografske slike. Slanje fotografija na razne žirirane izložbe mnogo me puta u to uvjerilo. Dok su se moji printevi na skupim i kvalitetnim papirima vraćali s oštećenjima, najčešće ogrebenom površinom slike i vidljivim otiscima prstiju, kemijski razvijene fotografije koje na površini imaju sloj otvrdnute želatine odlično su izdržavale sva maltretiranja. Dakle u ovakvim se slučajevima zapravo više isplati kemijski razvijena fotografija, koja može u 5 - 6 godina izdržati niz maltretiranja nesavjesnih žirija.

Zašto sam rekao da je ovo prijelazna faza? Zato što se u zadnjih nekoliko godina zatvorio značajan broj servisa za izradu ovakvih fotografija. Razgovor s vlasnicima i zaposlenicima uvijek navode isti razlog - sve manje posla i sve manja potražnja za razvijenom fotografijom. Veliki broj fotografija, kao što smo već rekli, nikad ne završi na papiru, a od onih koje idu u oblik papirnate fotografije sve više ih završava ispisano u kućnoj radinosti. Nezahvalno je predviđati bilo što, pa tako i opstanak kemijski razvijene fotografije u boji, no za većinu profesionalnih potreba ona polako ali sigurno odlazi u povijest, a svakako je već otišla u povijest kad je u pitanju umjetnička fotografija. Osnovni razlog je njezina nestabilnost.

Za umjetničku scenu, a pogotovo za kolekcionare i kupce umjetničke fotografije od primarne važnosti je trajnost slike. Što bismo mi imali od svjetske baštine umjetnina da su Da Vinci, Rembrandt, Van Gogh i ostali umjetnici radili slike koje će izblijediti za 50 godina? Ovo je problem koji fotografiju u boji prati od samih početaka. Otprilike toliko iznosi trajnost slike na najboljem papiru (Fujicolor Crystal Archive) i to kad je izložen pod specijalnim staklom koje apsorbira UV zračenje. Ilfochrome Classic (Cibachrome) pod istim uvjetima izdržava 33 godine, a Kodak Edge Generations samo 17 godina. U prošlosti te su brojke bile znatno niže. Usporedimo to s ispisom koji daje HP 8750 pisač, a koji će u istim uvjetima izdržati 140 godina. Ovaj pisač koristi tinte na bazi boje koje su poprilično osjetljive. Prava je revolucija došla tek kad su se pojavili pisači koji koriste tinte sa pigmentima. Nova generacija pigmentnih tinti ima izuzetnu trajnost. Najkvalitetnije su HP Vivera pigmentne tinte koje bez problema postižu trajnost od preko 300 godina na najrazličitijim podlogama. Zapravo su upravo pigmenti ono što su slikari koristili tisućama godina kako bi nam u nasljeđe ostavili trajne slike.

Zašto tintni pisači od samih početaka nisu koristili pigmente? Tehnologija ispis zahtjeva niz kompromisa, pa su tako u početku pigmenti ispisi, iako superiorni po trajnosti, bili inferiorni po kvaliteti otiska. Pigmenti imaju, odnosno imali su, jer ovi su problemi uglavnom već riješeni, manji raspon boja koje mogu prikazati, boje nisu bile dovoljno zasićene, kontrasti su bili smanjeni, zacrnjenja na slikama nedovoljno duboka, izražen je bio i metamerizam - pojava da ista slika izgleda različito pod različitim osvjetljenjem. Prilikom upotrebe sjajnih papira također se javljao niz problema. Dva najprimjetnija su bili "bronzing" - pod određenim kutom dijelovi slike dobivali su brončanu boju, te različita sjajnost pojedinih dijelova slike, pod nekim specifičnim kutom gledanja ili osvjetljenja mijenjao se dojam slike, neki dijelovi se uopće nisu mogli vidjeti zbog jakih refleksija, a kod crno bijelih ispisa ponekad se imao dojam da se određeni dijelovi slike prikazuju u negativu.

Danas tintni pisači poput HP-ove Designjet serije omogućavaju kvalitetne i trajne ispise, punog raspona boja, na raznovrsnim podlogama i različitim formatima. Nikad u povijesti fotografije nije bio tako veliki izbor nosača slike. Po prvi su put uređaji za reprodukciju i podloge u potpunosti odvojeni. Do nedavno smo mogli odabrati samo određene medije koje je proizvođač ponudio. Danas sliku možemo izraditi gotovo na bilo čemu, papiru, platnu, kartonu, folijama, svaki slikarski papir može postati fotografski papir. A trajnost je osigurana ponajviše novom tehnologijom pigmentne tinte, pa tako u nekim slučajevima problem predstavlja trajnost same podloge, a ne trajnost tinte.

Osiguravši našim fotografijama trajnost proizvođači su nam ispunili uvjete da s našim fotografijama punopravno zakoračimo u tržište umjetnina, sad ostaje na nama da snimimo dovoljno kvalitetne fotografije, da ih na odgovarajući način ispišemo te da ih u konačnici ponudimo tržištu.

Damir Tiljak